Obilježene 74 godine od stravičnog ustaškog zločina na Korićkoj jami

MojaHercegovina.com | Jelena Denda | 3. 6. 2015.

Obilježene 74 godine od ustaškog zločina na Korićkoj jami, 4.6.2015. Foto: MojaHercegovina.com

BILEĆA/GACKO – Povodom godišnjice stravičnog zločina koji su ustaše napravile nad Srbima iz Korita i okolnih sela, kada su ih u noći između 4. i 5. juna 1941. godine mučki ubili i bacili u Korićku jamu, danas je u crkvi pokraj jame i na spomen kosturnici u centru sela služen pomen i parastos stradalima.

Poštu stradalim precima danas su odali brojni mještani ovih sela. Jedan od njih je i Miloš Svorcan kome su, kao jednogodišnjaku, u Korićku jamu bačeni otac i tri strica. Nije ih upamtio, ali priče o njihovom stradanju jeste.

– Oni su njih sve pokupili na prevaru, jer to je tada bilo najjače selo u Hercegovini po svemu. Imalo je 59 solunskih dobrovoljaca, zato je ustašama i bio cilj da ga unište – priča Miloš.

U noći između 4. i 5. juna 1941. godine ustaše su 134 Srbina iz ovog kraja zatvorile u takozvani Sokolski dom, povezale ih bodljikavom žicom, pa odvezli i bacili u jamu Golubnjaču, koja danas nosi naziv Korićka jama. Kosti zvjerski umorenih ljudi izvađene su iz jame 1953. i 1956. godine i pohranjene u zajedničku spomen kosturnicu u centru sela Korita.

Ipak, kako kaže, najviše od svega danas ga boli što ni nakon 74 godine niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.

– Bilo je tu ljudi koji su znali ko su bili zločinci, ali niko nije odgovarao – kaže Svorcan.

Sa njim je saglasan i Ljubo Milović, koji je sa pet godina na Korićkoj jami izgubio oca i dva strica.

– Znali su svi da su zločin počinile naše komšije, ali ništa – kaže Ljubo.

Otac Nikola Janković, paroh trebinjski, ovaj zločin nazvao je strašnim i potresnim upravo zbog toga što su nevini ljudi ubijani isključivo zbog svoje nacionalnosti i vjere.

Спомен-костурница на Корићкој јами Фото: SlobodnaHercegovina.com

– Svako mjesto stradanja je Golgota. Tako su i ovdje stradali nevini ljudi samo zato što su bili iz drugog naroda i druge vjere, a znamo da čovjek ne može da bira gdje će se roditi, niti ko će mu biti otac i majka. Zato je to strašno i potresno, zato je to tako veliki zločin, jer nikakve druge krivice nije bilo. Svjedoci smo da se u ovom kraju i dalje nastavlja život. Na Golgoti je Gospod svima oprostio i po tome se naša vjera razlikuje od svake druge, jer treba da praštamo i da volimo i da sud ostavimo Hristosu Gospodu – rekao je otac Nikola.

U noći između 4. i 5. juna 1941. godine ustaše su 134 Srbina iz ovog kraja zatvorile u takozvani Sokolski dom, povezale ih bodljikavom žicom, pa odvezli i bacili u jamu Golubnjaču, koja danas nosi naziv Korićka jama. Kosti zvjerski umorenih ljudi izvađene su iz jame 1953. i 1956. godine i pohranjene u zajedničku spomen kosturnicu u centru sela Korita.

Povodom pedesetogodišnjice zločina 1991. na spomenik je postavljena skulptura akademskog vajara Nandora Glida iz Beograda.

Tokom iskopavanja kostiju iz jame 1953. godine, pronađeno je 180 ljudskih lobanja. Najmlađa žrtva od četrnaest godina bio je Kosta Glušac, a najstarija Jevto Svorcan koji je imao osamdeset godina. Srpske porodice koje su najviše stradale u ovom ustaškom pokolju su: Svorcan, Bjelica, Starović, Trklja, Šarović, Šakota, Glušac, Rogač, Jakšić, Dumnić, Kovačević, Kurdulija, Kosnić, Milošević, Milović, Nosović, Radan.